OSNIVAČ BIOSKOPA

Jedan od pionira kinematografije u Srednjoj Evropi

Detinjstvo i školovanje

Detinjstvo je proveo u selu Žatec, blizu Praga, a zatim je otišao u srednju školu u Beč da izučava elektrotehniku. U to vreme je počeo da eksperimentiše sa lanternom magikom, jednom od prvih pronalazaka za projektovanje “živih” slika, izumljenog u Nemačkoj još tokom XVII veka. Dobio ju je na poklon od ujaka i pokušao je pomoću kromatropa koji je sam konstruisao, da pokrene dve nepokretne slike istovremeno. Kada je čuo da je braći Limijer taj eksperimnt uspeo, otputovao je1897. godine u Beč da pogleda njihovu predstavu.

 

Nakon školovanja u Beču, otputovao je u Pariz i od porodičnih para kupio svoju prvu Pathe kameru. Tokom 1900. godine snimio je boravak cara Franca Jozefa i kraljice Elizabete u gradu Gedeleu (Gödöllő) u Mađarskoj. Tadašnja štampa je zabeležila da je u Gedeleu snimio 40 metara trake. Navodno je tom prilikom obratilo pažnju na njega “naučno pozorište” Urania, (koje je osnovalo Prirodnjačko odeljenje Mađarske akademije nauka) i primilo ga za saradnika. Po podacima kojima raspolaže Filmski muzej Mađarske, Lifka je osnivač prvog preduzeća za “pokretnu sliku” na teritoriji Monarhije,ž i da je svoje preduzeće reklamirao kao poslovni ogranak naučnog pozorišta Uranija. Ta činjenica možda objašnjava zašto se ime Aleksandra Lifke nijednom ne pominje u subotičkoj štampi tokom 1902. godine, iako postoji mnogo tvrdnji da je on već tada prikazivao filmove u Subotici.

BRAĆA LIFKA

Lifka je s bratom Karlom od nasledstva kupio putujuće bioskopsko pozorište koje je posedovalo savremenu tehniku nabavljenu od tadašnjih proizvođača filmskih projektora (kao što su Gaumont, AEG i Körting) i vrlo luksuzan enterijer.

Prvi grad u kome su braća Lifka počeli da prikazuju filmove bio je Trst u Italiji. Turneju su nastavili po Rijeci, Bjelovaru, Osijeku i Ljubljani, a zatim 1902. prelaze u Beograd, Zemun, Novi Sad, Zrenjanin, Pančevo, Vršac i Suboticu. Po gradovima su nakon nekoliko dana, osim kupljenih filmova, prikazivali i filmove koje je Lifka snimao u samom gradu, što je dodatno privlačilo lokalnu publiku.

Tokom 1904. godine braća Lifka su kupili još jedan šator za prikazivanje filmova sa 550 sedišta i tada su im se životni putevi i konačno razdvojili. Karl je s bioskopom putovao po Austriji, a Aleksandar, Aleks – kako su ga u prodici zvali, nastavio je da obilazi teritoriju tadašnje Mađarske. Karl se umoran od stalnog seljakanja napokon nastanio u Lincu i Salcburgu u Austriji, gde je osnovao stalne bioskope koji i danas nose njegovo ime. Aleksandar Lifka je 1906. kupio još veći šator sa 900 sedišta i neumorno nastavio da putuje i da snima dokumentarne filmove o političkim događajima, kao i o običnim ljudima koje je sretao po gradovima gde je postavljao svoj bioskop. Njegov novi šator je svuda izazivao pažnju svojim dekorativnim ulazom ukrašenim pozlatom i slikama u ulju, stolice su bile presvučene baršunom, a ventilatori na struju su osvežavali vazduh. Petnaest ljudi je bilo zaposleno oko opsluživanja posetilaca.

lIFKA I sUBOTICA

Aleksandar Lifka je ponovo posetio Suboticu 1905. godine, te uporkos činjenici da se prethodnih godina subotička štampa prenosila vest o malj posećenosti bioskopa, ovaj novi, luksuzni bioskop je opravdao očekivanja. Lifka je vođen očevom idejom o potrebi edukacije stanovništva uvek naglašavao obrazovnu ulogu filmova i nije propuštao priliku da o tome obavesti i direktore škola, moleći ih da nakon projekcije napišu i par afirmativnih reči o projekciji.

Shvativši da vreme pozorišnih bioskopa prolazi Aleksandar Lifka je u Subotici 1910. godine predao molbu gradskim vlastima da odobre preuređivanje velike sale ozloglašenog Hotela Hungarija u stalnu bioskopsku salu. Oženio se Subotičankom Elizabetom Bek, jevrejskog porekla, koja mu je postala najbolja saradnica u poslu oko vođenja bioskopa.